O istinitosti iznesenih tvrdnji za projekt Glas istine razgovarali smo s Lukom Caparom, tajnikom Komunikacijskog ureda Opusa Dei u Hrvatskoj. Zbog mnogih drugih zbunjujućih informacija i dezinformacija koje se mogu pronaći u virtualnom svijetu najprije podsjetimo da je Opus Dei, a kako stoji i na njihovoj mrežnoj stranici, dio Katoličke Crkve. Ime mu na latinskom znači “Djelo Božje”. Zadaća Opusa Dei je širiti kršćansku poruku da je svaka osoba pozvana na svetost i da se svaki pošteni ljudski rad može posvetiti.

Utemeljitelj Opus Dei je svećenik Josemaría Escrivá koji je 2. listopada, 1928. tijekom meditacije uvidio što Bog traži od njega: da utemelji Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju svakodnevnih kršćanskih dužnosti. Od toga trenutka u svom radu nosio je ovu zadaću, istovremeno nastavljajući svoju ministerijalnu službu, posebno među bolesnima i siromašnima.

Mons. Escrivá umro je u Rimu 26. lipnja, 1975. U vrijeme njegove smrti, Opus Dei je postojao u desecima država i dotaknuo tisuće života. Nakon njegove smrti tisuće ljudi i više od trećine biskupa, poslalo je pismo u Rim tražeći od Pape da otvori kauzu za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju.

Papa Ivan Pavao II. Escrivu je beatificirao 17. svibnja, 1992. na Trgu Svetog Petra u Rimu. Ceremoniji je prisustvovalo oko 300 tisuća ljudi. “S nadnaravnom intuicijom”, kazao je Papa u svojoj homiliji, “blaženi Josemaría zauzeto je propovijedao univerzalni poziv na svetost i apostolat.”

Deset godina kasnije, 6. listopada, 2002. Ivan Pavao II. kanonizirao je utemeljitelja Opusa Dei na Trgu Svetog Petra pred mnoštvom ljudi iz 80 zemalja svijeta. U njegovom obraćanju onima koji su došli na kanonizaciju, Sveti Otac je rekao: “Sveti Josemaría je bio izabran od Boga da proglasi univerzalni poziv na svetost i naglašavanje važnosti svakodnevnog rada i uobičajenih aktivnosti kao puta prema svetosti. Možemo reći da je bio svetac svakodnevice.”

S pravnog gledišta, Opus Dei je osobna prelatura Katoličke crkve. Inače, prelaturama je povjereno obavljanje osebujnih pastoralnih djelatnosti. Pravni koncept koji se zove osobna prelatura je u pravu Katoličke crkve predviđen Drugim Vatikanskim saborom. Koncil je namjeravao ocrtati novi pravni oblik koji bi, karakteriziran svojom fleksibilnošću, pridonosio učinkovitom širenju kršćanske poruke i življenja: Crkva je tako odgovorila na zahtjeve svojega poslanja, koje se uklapa u povijest čovječanstva.

Osobne prelature uređene su u kanonima 294-297 Zakonika kanonskog prava. To su entiteti koje je imenovala Sveta Stolica da razvijaju pastoralno ili misionarsko djelovanje u zajedništvu s dijecezanskim biskupima. Njima upravlja prelat, a svoj pastoralni rad obavljaju putem organske suradnje vlastitog klera i laika, muškaraca i žena, koji se toga pridržavaju putem konvencija ne prestajući pripadati mjesnim crkvama ili biskupijama u kojima imaju prebivalište.

Prije no što je uzdignut na Osobnu prelaturu, Opus Dei je već bio organski jedinstven, sastavljen od laika i svećenika koji su surađivali na pastoralnoj i apostolskoj zadaći međunarodnog opsega. Ovaj se poseban kršćanski zadatak sastoji u širenju ideala svetosti usred svijeta, u profesionalnom radu i u svakodnevnim uobičajenim okolnostima, piše Opus Dei.

Pavao VI. i njegovi nasljednici na stolici Rimskog Pape utvrdili su kako bi trebalo proučiti mogućnost da se Opusu Dei da pravni oblik koji je u skladu s njegovom prirodom, što je, u svjetlu koncilskih dokumenata, trebao biti onaj osobne prelature. Godine 1979. počela su istraživanja i zajednički rad Svete Stolice i Opusa Dei za pronalazak prikladnog oblika. Taj je posao dovršen 1981. Ubrzo nakon toga, Sveta Stolica je poslala informativnu bilješku prema drugih dvije tisuće biskupa u biskupijama gdje je Opus Dei tada bio prisutan, kako bi prikupila njihovog razmišljanje o ovoj temi.

Nakon dovršetka tog koraka, Ivan Pavao II je Opus Dei uzdignuo na Osobnu prelaturu međunarodnog opsega, temeljem Apostolske konstitucije Ut sit, 28. studenog 1982., što je postalo izvršno 19. ožujka 1983. nakon odobrenja novog Zakonika kanonskog prava iz 1983. Ovim je dokumentom Rimski Papa proglasio Statute koji čine posebno papinsko pravo Prelature Opus Dei. Statuti su rezultat nekoliko godina rada tisuća vjernika Djela temeljeni na prethodnim konstitucijama i konačno odobreni od svetog Josemarije 1974. Sada su bile napravljene potrebne preinake radi prilagodbe novim propisima i takve ih je usvojila Sveta Stolica. Papa Franjo je u srpnju 2022. i kolovozu 2023. proglasio dva motu propria koji su izmijenili neke norme Apostolske konstitucije Ut sit i članke Zakonika kanonskog prava koji se odnose na osobne prelature. Prilagodba statuta ovim reformama trenutno se proučava sa Svetom Stolicom, piše na stranicama ove osobne prelature u Hrvatskoj.

Osvrt na tvrdnje Indexovog kolumnista

Tajnik Komunikacijskog ureda Opusa Dei u Hrvatskoj Luka Capar najprije je naglasio kako svatko tko pristupa Opusu Dei to čini dragovoljno, prihvaćajući sva “prava i obveze” koje to članstvo nosi (kao i kad se pristupa bilo kojoj organizaciji), jer su, ističe, navodi u medijima uglavnom interpretirani tako da ispada kako su članovi prisiljeni raditi nešto s čim ranije nisu bili upoznati.

Vama će se (kao članu op.) već na početku savjetovati da nikome, pa ni svojoj obitelji ne govorite o pristupanju organizaciji. Oni o tome neće znati možda ni godinama (tvrdnja iz kolumne)

Svakome tko odluči pristupiti Opusu Dei savjetuje se da o tome razgovara sa članovima svoje obitelji, kaže Capar. “Posebno onima koji su u braku, jer duhovnost Opusa Dei pretpostavlja redovito stjecanje duhovne formacije, u što spadaju mjesečne i godišnje duhovne obnove, redovite obrazovne aktivnosti i slično… pa je gotovo nemoguće da to krijete od članova obitelji. Upravo suprotno, preporuka je da se ne pristupa Opusu Dei ako će to stvoriti probleme u obitelji (ako se na primjer supruga ili suprug ne slaže s tom odlukom)”, naglašava za HKM tajnik Komunikacijskog ureda Opusa Dei u Hrvatskoj.

U celibatu ste i morate biti spremni da se selite i u druge zemlje ako Opus tako odredi. (tvrdnja iz kolumne)

Luka Capar objašnjava kako se uistinu neki članovi Prelature (numerariji i pridruženi) obvezuju na celibat. Zbog rada na apostolatu, u suradnji sa svećenicima, neki laici, muškarci i žene, prihvaćaju celibat kao Božji dar. To im omogućuje da se u potpunosti posvete aktivnostima Opusa Dei.

Živite u nekom od centara u vlasništvu organizacije i svoj dan započinjete klanjanjem do poda i riječju “Serviam” (služit ću). (tvrdnja iz kolumne)

Tajnik Komunikacijskog ureda Opusa Dei u Hrvatskoj kaže kako imovina koja se koristi u apostolatima Opusa Dei ne pripada Prelaturi. “S obzirom na njihov sekularni i laički karakter, svi centri i različite inicijative socijalne ili obrazovne prirode u vlasništvu su i vode ih autonomne zaklade sa svojim vlastitim upravnim odborima. Zaklade podržavaju, između ostalog, i aktivnosti dane u centrima Opusa Dei. Te su aktivnosti otvorene svima koji žele dobiti duhovno vodstvo. Većina tečajeva i duhovnih aktivnosti su besplatni, tako da svatko može imati koristi od njih. Zaklade također pomažu u održavanju projekata socijalne pomoći u zemljama u razvoju širom svijeta. Članovi Opusa Dei rade s mnogim drugima na promicanju i provedbi programa obrazovanja i pomoći u borbi protiv materijalnog i duhovnog siromaštva”, ističe Capar.

Tuširate se hladnom vodom, a svaki dan imate i po neko malo “žrtvovanje” u prehrani (ne uzimate desert ili ne stavljate šećer u kavu i slično). I inače se držite svih crkvenih dana posta. (tvrdnja iz kolumne)

Pripadnici nastoje ugraditi element žrtve u svoje živote, ističe HKM-ov sugovornik. Kaže da iako tradicionalni katolički običaji pokore i mrtvljenja nisu zanemarivi, Opus Dei stavlja veći naglasak na žrtve uključene u svakodnevni život: savjesno izvršavanje dužnosti, stavljanje potreba drugih ispred vlastitih, pronaći osmijeh u neugodnim okolnostima, i tako dalje.

Kao dodatak, preporučen od Katoličke Crkve, naglašava Capar, svi pripadnici prakticiraju mala tjelesna mrtvljenja kao što su umjereni post, povremeno uzdržavanje od određene hrane ili pića itd. “U istome duhu, numerariji i pridruženi prakticiraju određene tradicionalne forme tjelesnog mrtvljenja kao što su upotreba pokorničkog pojasa i disciplina spavanja na tvrdoj podlozi. To su tradicionalne prakse koje katolici koriste stoljećima i uobičajene su u životima svetaca, kao na primjer: svetog Franje Asiškog, svetog Tome Mora, svete Tereze od Lisieuxa, pape Pavla VI., svetog oca Pija i Majke Tereze iz Kalkute. Motiv koji se krije iza ovih dobrovoljnih mrtvljenja je oponašati Krista i pridružiti se njegovoj otkupljujućoj žrtvi (usp. Matej 16, 24), a također su i način za patnju iz solidarnosti s mnogim siromašnim i uskraćenim ljudima u svijetu”, pojašnjava tajnik Komunikacijskog ureda Opusa Dei u Hrvatskoj.

Kad dođe vrijeme počinka pa sve do jutarnje mise, ne razgovarate ni s kim, čak ni ne pozdravljate.

Ako ste muško, jednom tjedno ćete spavati na podu. Ako ste žensko, svaki dan ćete spavati na dasci povrh madraca. Jednom tjedno spavate bez jastuka.

Ženama je zabranjeno pušenje i odlazak u bar, muškima je dopušteno pušenje, a u bar mogu otići samo radi privlačenja potencijalnih novih članova. O tim kontaktima trebate davati pisane izvještaje.

Pisma koja šaljete obitelji prolaze prethodnu provjeru, a telefonske razgovore obično obavljate u prisutnosti nekog starijeg i pouzdanijeg člana. (tvrdnje iz kolumne)

Za ove tvrdnje HKM-ov sugovornik kaže da su toliko netočne i neozbiljne da ih ne bi komentirao. Osvrnuo se na prvu od navedenih i kaže: “Kada dođe vrijeme počinka onda valjda čovjek spava, pa ne znam kako bi razgovarao s nekim ili ga pozdravljao!”

Radite normalan posao, a zaradu donosite Opusu. Oni vam daju novac kad vam nešto ustreba, s tim što trebate točno izvijestiti na što ste i koliko potrošili.

Većina numerarija živi u Centrima Djela, dok pridruženi imaju tendenciju da žive sa svojim obiteljima ili gdje god je najprikladnije, ovisno o njihovoj profesionalnoj situaciji, kaže Capar. Ali svi oni, ističe, vide Opus Dei kao svoju obitelj. “Žive od svog profesionalnog rada i doniraju koliko mogu nakon što podmire svoje troškove. Obvezuju se da će ostatak dodijeliti društvenim, obrazovnim i apostolskim aktivnostima koje promiče Prelatura Opusa Dei i koje su vrijedne potpore, ili, kada je potrebno, pomoći samoj Prelaturi da pokrije troškove”, kaže.

I onda idu stvari koje će vam se još manje svidjeti, primjerice, ono što se naziva “mrtvljenje tijela”. Između ostalog, to može značiti i nošenje lanca sa šiljcima koji se zarivaju u bedra. Teško ćete se ikad više skinuti u kupaće gaćice na plaži, ljudi će razrogačenih očiju gledati vaše ožiljke.

Također se trebate i bičevati jednom tjedno – a ako to želite češće raditi, morate tražiti dozvolu (i znam da vam ovo djeluje kao moj neukusni humor, ali brojni numerariji stvarno traže to dopuštenje). Kažu da se Escriva tako žestoko bičevao da su zidovi kupaonice bili poprskani krvlju.

“Navode oko mrtvljenja sam pojasnio ranije”, kaže Capar, podsjećajući na tradicionalne prakse koje katolici koriste stoljećima i uobičajene su u životima svetaca. “Treba naglasiti kako su navodi oko nošenja pokorničkog pojasa ili bičevanja kao oblika mrtvljenja jako predimenzionirani (nećete se moći skinuti na plaži ili krv je letjela svuda okolo) i zapravo proizlaze iz prikaza Opusa Dei kojeg je stvorila mašta (i/ili zlonamjernost) Dana Browna u fikciji znanoj kao Da Vincijev kod“, u razgovoru za HKM zaključuje tajnik Komunikacijskog ureda Opusa Dei u Hrvatskoj.

Za one koji žele znati više

Dodajmo ovome da je upravo zbog ovakvih nerazumijevanja i poluistinitih ili netočnih informacija u javnosti Prelatura i sama na svojoj mrežnoj stranici objavila odgovore na često postavljena pitanja, a koje možete pročitati OVDJE.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.